Reiser [ra'jzer], Nikola, hrvatski slikar (Mirnovec kraj Samobora, 14. X. 1918 – Zagreb, 23. III. 2010). Studirao 1939–43. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (V. Becić); diplomirao 1963 (O. Postružnik). Polazio Académie Julian u Parizu (1949–50). Bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji (1969–83) i voditelj Majstorske radionice (1978–85). Redoviti je član HAZU bio od 1986. Isprva pod utjecajem francuskih postimpresionista, osobito intimista P. Bonnarda i E. J. Vuillarda, slikao portrete (Portret gospođe A. Georgijević, 1946; Plavi portret, 1945) i krajolike (Krbavsko polje, 1947; Mirnovec, 1956). Veći su dio opusa mrtve prirode s karakterističnim motivima cvijeća i vaza lapidarna izraza ostvarenoga suptilnim kolorističnim sredstvima (Nature morte III, 1952; Plava vaza, 1963; Ruža s plavom crtom, 1979; Bijela ruža, 1992). U akvarelima erotičnih ženskih aktova (Pred zrcalom, 1960; Žena s uzdignutim rukama, 1992) i krajolika (Crikvenica, 1986; Brodogradilište V. Lošinj, 1992) prevladava nostalgično ozračje ostvareno suzdržanim tonovima. Izdao je nekoliko grafičkih mapa (8 litografija, 1958; Erotique, 2006., sa stihovima D. Tadijanovića). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1998).